Devetog maja, na Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, u Zenicu je iz Doboja stigao svečani voz. Povod dolasku svečanog voza i prigodnom programu koji je tom prilikom upriličen na Staničnom trgu u Zenici je trideseta godišnjica završetka drugog kolosijeka pruge Doboj - Zenica.
Za posjetioce naše stranice načinili smo i nekoliko zanimljivih snimaka s te svečanosti.

Nedavno je iz štampe izašla knjiga "Sjećanja bez reda" autora koji se potpisuje pseudonimom Hardin Horion, i u relativno kratkom vremenskom periodu bez velike marketinške i medijske kampanje postala veliki ljetni hit među čitalačkom publikom. Ljudi od pera smatraju da je knjiga "Sjećanja bez reda" napisana i objavljena deset godina ranije nego što je trebalo, ali iz osnovne potrebe da se snažni ratni doživljaj, kroz književno znakovlje, pretoči u otvoreni antiratni poziv. Djelo je objavljeno u izdanju "Hijatusa" Zenica, velikim dijelom ličnim sredstvima autora, Hardina Horiona, koji je "iako akterom rata, uspio napraviti nužni 'odmak', odnosno napisati duboko antiratnu knjigu.Suština njegova kazivnja je polazište da je "rat nezakonita pojava, i da je u ratu jedino zakonito uništavati sam uzrok rata". Ovakav pristup autora pobudio je ogroman čitalački interes za ovu knjigu koja je postala pravi ljetni bestseler!  Nakon izuzetne autorske promocije u krugu prijatelja u Zenici, Donjem Vakufu i Bugojnu, knjiga "Sjećanja bez reda" u izuzetno kratkom vremenskom periodu postala je mali kulturološki fenomen u centralnom dijelu Bosne. U samo jednom danu izdavač je prodao preko 250 primjeraka ove izuzetne knjige, i ako je suditi po broju čitalaca ove knjige na osnovu evidencije Javne biblioteke Zenica "knjiga je postala ljetni čitalački hit".

Knjiga je dostupna za čitanje, u Općoj biblioteci u Zenici. Požurite, da dođete na red!!!

"K N J I G E    P O V E Z U J U   N A R O D E"

PORUKA DJECI SVIJETA OD MARGARET MAHY SA NOVOG ZELANDA, dobitnice Andersenove nagrade za 2006. godinu, povodom 2.aprila - Međunarodnog dana dječje knjige -  2007.g.  

Nikad neću zaboraviti kako sam učila čitati. Nekad, kada sam bila sasvim mala, riječi su skakutale ispred mojih očiju poput malih crnih buba, pokušavajući pobjeći od mene. Ali ja sam bila pametnija od njih. Naučila sam da ih raspoznajem, bez obzira na to koliko su brzo trčale. I konačno - konačno sam bila u stanju otvoriti knjigu i razumjeti šta je u njoj napisano. Bila sam u stanju sama čitati priče i šale i pjesme.

Da znate, bilo je tu i nekih iznenađenja. Čitanjem sam zagospodarila pričama, ali , na neki način, i one su zagospodarile mnome. Nikad mi nije uspijevalo da pobjegnem od njih. To je dio tajanstva čitanja.

Otvoriš knjigu, upiješ riječi  i dobra priča bukne u tebi. One crne bube što prolaze u ravnim linijama preko bijele stranice papira prvo se pretvore u riječi koje možeš razumjeti,  a zatim u čudesne slike i događaje. Iako se čini da određene priče nemaju nikakve veze sa stvarnim životom... iako se pretoče u najrazličitija iznenađenja,  proširujući na taj način mogućnosti kao da su od gume, dobre priče nas na kraju  vraćaju nama samima.  One su sazdane  od riječi i sva ljudska bića čeznu da dožive pustolovine  sa riječima.
 
Većina nas na početku smo slušaoci. Dok smo bebe,  naše majke i očevi se igraju s nama, recitiraju nam stihove, dodirujući naše nožne prste (Ovo malo prase ide na pijacu), ili plješću našim rukama  (Taši-taši-tanana). Igre riječima izgovarane su glasno, i dok smo  mala djeca, slušamo ih i smijemo im se.

Kasnije, mi učimo da čitamo ta crna štampana slova  sa  otvorene  stranice,  pa čak i  dok čitamo u tišini,  određeni  glas je tu. Čiji je to glas? To može biti tvoj vlastiti glas - glas čitatelja, ali to je više od toga. To je glas priče, koji progovara iz glave čitatelja.

Naravno, danas postoje mnogi načini da se priče ispričaju. Filmovi i televizija imaju svoje bajke, ali oni ne koriste jezik na način na koji to čine knjige. Piscima koji pišu za film i televiziju često se savjetuje da "skrate priču". "Neka slike ispričaju priču", kažu znalci.  Televiziju gledamo sa drugim ljudima, ali kada čitamo, uglavnom čitamo sami.

Živimo u vremenu kad je svijet pretrpan knjigama. Na čitatelju je da ih, tokom svog "putovanja", istražuje, čitajući  i čitajući  ponovo. Na čitatelju je da, tokom svoje pustolovine, pronađe u toj divljoj džungli štampanih riječi neku priču,  koja će iskočiti pred njega poput mađioničara... neku priču koja je tako uzbudljiva i tajanstvena da mijenja čitatelja. Mislim da svaki čitatelj živi za trenutak kad će se, snagom riječi,  svakodnevni svijet makar malo promijeniti, ostavljajući prostor za neku novu šalu, neku novu ideju, neku novu mogućnost istine same.

"Da, to je istina!" uzvikuje taj glas u nama. "Prepoznajem te!" Nije li čitanje uzbudljivo.

Margaret Mehi, novozelandska dječja spisateljica 

U organizaciji Američkog kutka Opće biblioteke Zenica i Ureda za Odnose s javnošču Ambasade Sjedinjnih Američkih Država u Bosni i Hercegovini u Čitaonici bilioteke će se dana 07.marta (srijeda)  2007. godine u 18 sati održati predavanje na temu:  "Afroamerička kultura i građanska prava u Sjedinjenim Američkim Državama". Predavač će biti dr. Suzanne Krogh sa Western Washington University.
Dr. Krogh je rođena u Čikagu a odrasla na jugu (Miami) tako da ima bogato iskustvo o Pokretu za ljudska i građanska prava i to bi iskustvo željela da podijeli za zeničkim auditorijem. Danas radi u Sarajevu kao profesor u Fulbright programu.